OLYMPIA

Koncert koji je meni osobno najdrazi.  Sto god zeljela napisati znam da ne bih uspjela nadmasiti kritiku koju je napisala francuska novinarka Monique Prevot u njihovim novinama "France Soir", zato necu ni pokusavati.

 Tereza Kesovija od bakra i vatre, to gore za one kojima je izbjegla. Preostaje im jedino navaliti na njezine ploce. U ponedjeljak nam je u Olimpiji Tereza Kesovija pripremila jedinstvenu vecer punu izrazajnosti. Jednostavno, ona je  "passionaria" , cije ime svuda po svijetu izazivlje zanos, postala -  La Kesovia, za francusko slusateljstvo s kojim se nakon duge odsutnosti opet susrela. Jedinstveno povezujuci lahor i oluju, sunce i sjenu....drhtava u prekrasnom "Je l`aime" Pierrea Barouha ( nezaboravnoj temi iz filma "Sakupljaci perja" ) – pjesmi kojom pozlacuje naklade svojih ploca kao sto Salambo stvara posvecene cvjetove – blistava u "Je suis nee ce jour la", sva njezna kada izvodi Rodriga sama vjesto svirajuci flautu. A u dvorani odusevljenje, zanos... jer bilo je bakra u njezinu glasu, vatrenog bljeska u kosi i krasnog zlatnog sjaja u dubini ociju. Nije pogrijesio Enrico Macias, koji joj je na jednom od svojih koncerata u Olimpiji prvi u Parizu pruzio priliku. Tereza je postala doista – velika.

                                                                                                                                                            HVALA BRANKU.

nazad