OLYMPIA 2007
OLYMPIA, 16. XI. 2007.
Evo još slika iz Olympije:
Večernji list
KONCERT Naša glazbena diva i četvrtim nastupom oduševila parišku publiku
Tereza ponovno osvojila Olympiju
Autor MARIN LEVAJ | PARIZ
Uz prekrasan uvod orkestra Alana Bjelinskoga diva Tereza
Kesovija kročila je na pozornicu znamenite pariške Olympije praćena pljeskom
koji je prestao tek s prvim stihovima pjesme "Prijatelji stari, gdje ste".
Prepuno gledalište, većinom domaće publike, dokazalo je da Tere nije
zaboravljena. Dapače...
- Što reći? Uzbuđena sam! - dirnutta ovacijama, pa čak i zvižducima odobravanja,
nakon prve tri pjesme Tere je krenula s pozdravima i zahvalama.
- Ne mogu vam opisati koliko sam pponosna što sam četvrti put ovdje. Pozdravljam
vas sve - prijatelje, obitelj... - rekla je ne propustivši najveću hvalu izreći
hrvatskom veleposlaniku Mirku Galiću, koji je večer prije koncerta u svojoj
rezidenciji priredio primanje za više od stotinjak ljudi.
A Tereza je bez ikakva napora dokazala svoj status zvijezde odradivši nastup
veoma emocionalno. Kao jedno s orkestrom, obuzela je publiku pa svakako valja
spomenuti Alana Bjelinskoga i Antu Gelu koji su maestralno prearanžirali poznate
hitove poput "Nono, moj dobri nono", pa s novog albuma "Zaustavi vrijeme",
najbolje izvedenu "Nauči me" te francuske "Je suis malade", "Terra mea"...
Nakon dva bisa i završne emocijama nabijene "Zaustavi vrijeme" priveden je
Terezin susret s Parizom kraju, ali sigurni smo da to nije posljednji put jer su
je obožavatelji još dva sata nakon nastupa opsjedali u garderobi, a nacionalna
televizija zamolila ju je za gostovanje u njihovoj emisiji ovih dana.
- Kad nešto ovako postignete, pomiisliš da možeš bolje. I sigurno da mogu jer dok
je tog osjećaja, radit ću dalje! - oduševljeno je nakon koncerta rekla Tereza, a
Mirko Galić dodao je kako je Tereza dokazala po čemu je posebna i ima snage
talenta trajati još dugo.
24 sata
Tereza Kesovija u Parizu oduševila brojnu publiku
Tereza je nakon koncerta u legendarnoj pariškoj dvorani rekla kako je bilo toliko divno da je dobila snagu za nove i još veće izazove u karijeri
Jako sam uzbuđena i sretna. Hvala vam što ste došli,
pozdravila je Tereza publiku u petak u pariškoj Olympiji. Bili su tamo brojni
Hrvati koji su došli iz cijele Francuske unatoč problemima na putu izazvanim
općim štrajkom javnog prijevoza u Francuskoj. Tamošnja publika, pred kojom je
posljednji put nastupila također u Olympiji prije 19 godina, i danas je voli.
Zato je koncert započela pjesmom “Prijatelji stari, gdje ste?”. Publika je
oduševljeno prihvatila i sedam pjesama s novog albuma “Zaustavi vrijeme”. Pratio
ju je simfonijski orkestar pod vodstvom Alana Bjelinskog.
Za drugi dio koncerta Tereza je obukla plavu večernju haljinu i podigla kosu. U
duetu s opernim pjevačem Ivom Gamulinom Giannijem otpjevala je “Ti i ja smo
jedno”, a s klapom Choeur d’hommes de Sartene s Korzike “Ave Mariju”. Koncert je
završila pjesmom “Sviraj mi sviraj”, a na bis je otpjevala novu “Zaustavi
vrijeme”. Tereza se oprostila otpjevavši na francuskom a capella “Larinu pjesmu”
i podigla publiku na noge. Dubrovkinji su nakon koncerta čestitali veleposlanik
Hrvatske u Parizu Mirko Galić sa suprugom Mirjanom, karikaturist Davor Štambuk,
Tomislav Horvatinčić sa suprugom Nelom...
- Mislila sam da će ovo biti vrhunnac moje karijere, no bilo je tako divno da mi
je dalo snagu za još veće izazove - rekla je Tereza.
Jutarnji list
Tereza četvrti put ovladala Olympijom
Hrvatska diva održala koncert u legendarnoj pariškoj dvorani
Bez posebnih riječi pozdrava, ali s pjesmom koja govori sve,
“Prijatelji stari, gdje ste”, Tereza Kesovija započela je svoj sinoćnji koncert
u prestižnoj pariškoj dvorani Olympia.
Uz pratnju Zagrebačkog simfonijskog orkestra, kojim je ravnao Alan Bjelinski,
naša glazbena diva održala je veličanstveni koncert prepun emocija i tako po
četvrti put glasom ovladala ovom glasovitom dvoranom, u kojoj su pjevali
svjetski poznati glazbenici.
- Ponosna sam, sretna i uzbuđena dda sam ovdje četvrti put na sceni. Pozdravljam
sve moje drage goste, moju obitelj i njegovu ekscelenciju, gospodina ambasadora
Mirka Galića - rekla je Tereza nakon što je otpjevala legendarnu i više stotina
puta otpjevanu “Nono, dobri moj nono”, koju je publika na prve stihove počastila
gromoglasnim pljeskom.
Tijekom dvosatnog glazbenog spektakla Tereza je otpjevala 23
pjesme, od kojih šest s novog albuma “Zaustavi vrijeme”, te isto toliko na
francuskom jeziku, a gotovo je u svakoj pjesmi kombinirala hrvatski i francuski
jezik pokazavši tako obzirnost prema domaćim i stranim gostima. Posebni Terezini
gosti bili su Ivo Gamulin Gianni, koji je s njom otpjevao pjesmu “Ti i ja smo
jedno”, te polifoničar Jean Paul Poletti, koji je uz pratnju klape s Korzike “Le
Toeur de Sartene” otpjevao s Terezom zajedno “Ave Marija”, te kasnije samostalno
“Terra mea”.
Premda je balkon Olympije, dvorani koja ima kapacitet od ukupno 1900 mjesta, bio
nešto slabije popunjen, organizatori kažu da je svih 1600 karata, koliko ih je
pušteno u prodaju, bilo rasprodano.
I sama se Tereza nekoliko sati prije nastupa požalila kako joj neki dragi
prijatelji nisu mogli doći, uglavnom zbog štrajka željeznice, koji se dogodio u
Parizu posljednja dva dana. Na sinoćnji su koncert iz Hrvatske doputovali
glazbenik i bivši Terezin suprug Miro Ungar u pratnji supruge Sare, Tomo
Horvatinčić i Niko Bulić, također u pratnji supruga, Iva Todorić s kćeri, Marko
Brešković iz Trubadura, te bosanski glumac Emir Hadžihafisbegović sa suprugom
Aidom.
Total portal
Madame Tereza ponovno osvojila Parižane
ZAGREB - Nastupajući četvrti put pred rasprodanom Olympiom,
Tereza Kesovija potvrdila je status jedne od najvećih hrvatskih ali i francuskih
diva.
Veličanstven koncert u srcu Pariza Tereza je otvorila pjesmom "Prijatelji stari
gdje ste ste" koju je izvela u kombinaciji hrvatskog i francuskog jezika.
Uslijedili su hitovi poput "Nono, dobri moj nono", "Sunčane fontane", "Moja
posljednja i prva ljubav", francuski repertoar "La chanson de Lara" pjesma iz
filma Dokror Živago, "Je suis malade", "Demain" i brojne druge.
Nastup u Olympiji bio je i prilika za predstavljanje novog albuma "Zaustavi
vrijeme", čija se promocija nakon Francuske nastavlja u Hrvatskoj.
Slobodna Dalmacija
BRAVO BRAVISSIMO NAŠA PROSLAVLJENA
PJEVAČICA
U PARIŠKOJ OLYMPIJI ODRŽALA SPEKTAKULARAN KONCERT JOŠ JEDNOM
POKAZAVŠI KAKO JE FRANCUSKI OBOŽAVATELJI NISU ZABORAVILI
TEREZA
Ovacije i suze za ‘la divu croate’
Bravo, bravoooo...“, odjekivala je preksinoć pariška Olympija
povicima iz gledališta upućenim Terezi Kesoviji nakon sjajnog dvosatnog
koncertnog nastupa u čuvenoj dvorani na čiju se pozornicu popela po četvrti put
i izazvala ovacije najvećim dijelom francuskih obožavatelja. Plač u publici i
pregršt buketa cvijeća jasno su dali do znanja kako La diva croate u Francuskoj
nije zaboravljena.
Dapače, pozdravna pjesma Prijatelji stari gdje ste na hrvatskom i francuskom,
dala je naslutiti početak nezaboravne glazbene večeri u kojoj je hrvatska diva
briljirala uz pratnju izvrsnog orkestra pod ravnanjem Alana Bjelinskog i benda
predvođenog Antom Gelom. Terezine stare i nove pjesme, kao i čuvene skladbe
francuskih autora, u njihovim su novim aranžmanima zaživjele u na trenutke
euforičnoj atmosferi, poglavito za izvedbi skladbi Zaustavi vrijeme, Je suis
malade, Demain, te nastupa polifoničara s Korzike Le Coeur de Sartene (Terra
mea).
Korzički su pjevači uz Ivu Giannija Gamulina bili jedini gosti hrvatske
pjevačice koja je, nimalo slučajno, upravo naslovnu skladbu aktualnog albuma
Zaustavi vrijeme“ izabrala za bis kako bi s posjetiteljima koncerta što duže
izgarala u emotivnom ushitu. Ipak, publika joj ni tada nije dopustila odlazak –
ustajanjem na noge i dugotrajnim pljeskom ispratila je Terezu uz njezinu ponovnu
izvedbu La chanson de Lara.
“Ne mogu slaviti, jer se poslije ovakvih koncerata uvijek
osjećam pomalo tužno. Svjetla se gase, dvorana je prazna, a ja bih htjela još.
Žao mi je što nije trajalo još duže, a mislim da se tako osjećaju svi umjetnici.
Kada napravite nešto ovakvo na kraju uvijek pomislite da ste mogli bolje.
Sigurna sam da to mogu, a sve dok me bude obuzimala ta misao ja ću i postojati.
Želim ići dalje, možda još strmijom stazom kako bih došla do vrhunca kojega ne
vidim, ali znam da bih ga mogla pokušati doseći“, dirnuto je izjavila iscrpljena
zvijezda Olympije po povratku u garderobu ispred koje su je čekale horde
čestitara i obožavatelja.
Među njima se našao i oduševljeni francuski autor Jeff Barnel koji je pisao
skladbe za čuvenu Dalidu, a sada bi isto svakako želio činiti i za Terezu. A ona
je pak bila posebno ponosna na sve francuske prijatelje koji su došli na
koncert, kao i obožavatelje koji u joj prilazili s njezinim autogramima iz
60-tih godina, pločama, snimkama nastupa na Pjesmi Eurovizije...
Od oko 1600 ljudi u Olympiji nedostajalo ih je, kazala je, upravo onoliko koliko
ih je zbog štrajka u javnom prijevozu zaglavilo u metroima i vlakovima na putu
za Pariz. Šteta za njih što nisu uspjeli doći doći u Olympiju, no Tereza je
uvjerena kako će biti još prilike za susrete u Francuskoj.
Emir Hadžihafizbegović: Samo radi Tereze u Pariz
•• Emir Hadžihafizbegović, ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo, samo radi
Terezina koncerta doputovao je u Pariz.
U publici su sjedili članovi uprave Ingre i diskografske kuće Dallas Records,
Niko Bulić, Tomislav Horvatinčić, Iva Todorić s kćerkicom, Marko Brešković,
Latica Ivanišević...
Mirko Galić: Tere je oduševila dvije tisuće ljudi
•• “Ovo je malen doživljaj jednog velikog dijela hrvatske glazbe, njezina
talenta i glazbene energije. Tereza je pokazala sve ono što veliki pjevač ima –
muzikalnost, ogromnu energiju, izvanredan kontakt s publikom. Oduševila je
gotovo 2000 ljudi“, izjavio je Mirko Galić koji se nakon 14 godina ponovno
vratio u glavni grad Francuske kao veleposlanik. Prekid je trajao desetak
godina, ali mu se, dodao je, nije bilo teško vratiti,niti snaći. Bivši glavni
ravnatelj HRT-a nije htio komentirati sadašnji program i kadrovske rošade na
Prisavlju.
“Morate me razumjeti, moje je vrijeme na HTV-u prošlo. Sada drugima pripada da
rade, a moje je da gledam. Bilo bi nekorektno da to komentiram”, rekao je Galić.
Ivo Giani Gamulin: Neizmjerno joj se divim
•• “Bio sam užasno uzbuđen prije Terezina izlaska na scenu. Neizmjerno joj se
divim i mogu samo Bogu zahvaliti što sam upoznao takvu osobu. Uistinu joj se
svatko treba diviti, a pogotovo bi se takvu glasu i emocijama trebali pokloniti
svi u domovini”, oduševljen je nakon završetka koncerta bio tenor Ivo Giani
Gamulin koji je s Terezom otpjevao duet “Ti i ja smo jedno” Ante Pecotića.
Dubrovački vjesnik
EXTRA
Audio zapisi iz Olympije:
1. Je cherche encore - dio 2. Živote moj 3. I ni me stra` 4. Tko mi je kriv 5. Sviraj mi sviraj
Osvrt na koncert:
TEREZA KESOVIJA à OLYMPIA/J'y étais !
le 16-11-07
par Denyse le 24-11-07
TEREZA Késovija...Une prestation de la grande dame élue chanteuse du XXe siècle
dans son pays la Croatie EPOUSTOUFLANTE !
Le public parisien a vite été conquit en l'applaudissant à tout rompre dès ses
premières chansons.
Epoustouflante aussi TEREZA par sa voix cette présence
scénique et ce luxe d'être accompagnée de plus de vingt musiciens une harpiste
un accordéoniste un flûtiste et quatre choristes qui ont donnés à ce spectacle
toute la grandeur de l'Artiste !
Epoustouflante toujours TEREZA par l'audace de nouvelles chansons qui lui
collent à la peau (son nouvel album) jusqu'à pour combler son public français de
l'inédit interprété en français EXCLUSIF OLYMPIA !
Bien sûr une des ovations les plus torrides a été pour sa MAGISTRALE
interprètation de "Je Suis Malade"
...même Monsieur Lama pourrait avoir le frisson !
Jusqu'au sens du partage pour ce grand évenement pour sa deuxième partie d'où un
DUO fort avec un jeune artiste Croate, non moins fort sa voix si chaude mêlée
aux choeurs de Sartène puis cette chanson française "Je Cherche Encore"...une
toute première !
L'euphorie à son comble...le rideau rouge tombe une première fois...mais on n'a
pas envie...le rappel durera plus de vingt minutes...émerveillée TEREZA nous
donne en cadeau "La Chanson de Lara" a capella...EPOUSTOUFLANTE TEREZA Késovija
!!!
BRAVO BRAVO !!!...oui nos bravos auraient voulu avoir la grandeur des lettres
rouges de l'affiche de cette salle mythique...tant le talent de TEREZA ressemble
bien à ce lieu !
Je rassure ceux qui n'ont pas eu le bonheur de vivre ces deux heures de vrai
SHOW...dans quelques semaines sortiront le CD & DVD Live.
Prijevod:
Tereza Kesovija u Olympiji
Bila sam tamo !
Autorica : DENYSE, 24. 11. 2007-11-01
Tereza Kesovijaů Nastup velike dame, u rodnoj Hrvatskoj proglašene pjevačicom
20. stoljeca.
Zapanjujuće !
Nije joj trebalo dugo da bi osvojila parisku publiku, koja ju je već nakon prvih
pjesama nagradila
frenetiičnim aplauzom.
Tereza je takodjer sve nas osvojila svojim glasom i scenskom karizmom, ali i
raskoši glazbene pratnje od preko dvadeset glazbenika ; imala je takodjer jednu
harfisticu, jednog harmonikaša i četiri prateća vokala koji su još pridonijeli
na veličanstvenosti nastupa ove umjetnice.
I opet, Tereza nas je sve zapanjila smjelosću svojih novih pjesama koje joj baš
pristaju (novi album), da bi francusku publiku pogotovo oduševila svojom novom,
još neizdatom pjesmom na francuskom, ekskluzivno izvedenom u Olympiji.
Naravno, nakon njene maestralne interpretacije Je suis malade , usijedile su i
ponajveće, zaglušujuće ovacije, i gospodina Lama-a bi proželi žmarci !
S odličnim smislom za podjelu spektakla, drugi je dio otpočeo podjednako lijepim
duetom s jednim mladim hrvatskim umjetnikom, da bi se potom njezin topao glas
stopio s korzikanskom klapom ; a tu je i velika premijera nove francuske pjesme
Je cherche encore.
Kad euforija dostiže vrhunac, crvena se zavjesa spusta po prvi put. Ali, nitko
ne želi kraj. Poziv na bis potrajat će više od dvadesetak minuta, da bi se
ushićena Tereza napokon vratila na scenu podarivši nam a cappella izvedbu
"Larine pjesme" ZAPANJUJUĆA Tereza Kesovija!!!!
BRAVO!!! BRAVO!!! Da, naši su povici bravo htjeli dosegnuti veličinu slova
istaknutih na ulazu u ovu mitsku dvoranu, u koju se TEREZIN talenat tako odlično
uklapa.
Tek da smirim sve one koji nisu imali sreće doživjeti ta dva sata pravog SHOWA,
za nekoliko tjedana izaći će LIVE CD i DVD izdanje koncerta.
Denyse
Tereza na jesen nastupa u pariškoj
'Olimpiji'
Petak, 04.05.2007., 11:03
Tereza u studenom u Parizu
ZAGREB - Unatoč najavama, Tereza ove
godine neće pjevati pjesmu Nike Bulića na Splitskom festivalu, kazala je, ali se
zato sprema na koncert koji će se održati 16. studenog u Parizu.
Poznata pjevačica još uvijek, kako je rekla, ne zna koje će pjesme pjevati na
koncertu u pariškoj 'Olimpiji'.
Ta pariška dvorana joj je posebna zbog raznolikosti publike koja tamo dolazi,
kazala je Tereza.
Uoči njezinog koncerta francuska televizija napravit će i film o popularnoj
pjevačici. Na koncertu u Parizu snimat će se i live cd i dvd. Ekipu za koncert
predvodi Ante Gelo, jedan od ključnih ljudi na projektu Oliver A L'Olympia.
(Media servis/D. Petko)
TOTAL PORTAL
Klikom na sliku možete kupiti ulaznicu za koncert.
Najavni plakat za koncert:
Gosti na koncertu:
Jean-Paul Poletti And The Men's Chorus Of
Sartene:
Corsican Songs With A Cause
Corsica and Corsican singing is the story of
the Corsican people and their history, culture and traditions which go back ten
thousand years in time. Filitosa is four thousand years old, while in more
recent times, let's say from around 565 B.C., the fortified walls, bridges and
citadelles bear witness to the passage of the Phoenicians, the Carthaginians,
the Greeks, and the Phocéens who founded Aléria, the ancient capital of Corsica.
Then came the Vandals, the Byzantines and the armies from Pisa, not forgetting
the Genovese who left thirty-two towers scattered throughout the island as their
legacy.
The island itself, breathtakingly beautiful, is actually a mountain rising from
the sea with over a hundred peaks, frequently snow-covered in winter, rising to
above 2000 metres. Waterfalls cascade down past misty hill-top villages, while
down below forests of chestnut trees and sweet-scented larico pines give place
to pastures-land leading to towering cliffs dropping sheer into emerald seas.
The perfumed "maquis", that rugged scrub-style country-side of myrtle, thyme and
arbousier dotted by silvery-green olive trees, highly protected by the National
Trust, is fringed with unspoilt beaches. But most of all, there are the
Corsicans themselves, with their strong identity and their own language, and
their singing, rooted in the wild beauty and tumultuous history of the land.
After an emotionally-charged concert in the Church of Saint Dominique of
Bonifacio on a soft September evening, I spoke to the Corsican poet and
composer, Jean-Paul Poletti, whose work and research has done so much to
preserve and revitalise the island's rich musical heritage.
The choir was celebrating the 29th birthday of tenor Mathieu Begue-Tramoni in
the colourful Hotel de la Poste. "Sacred songs are part of our way of life,"
Poletti told me. "Depriving us from singing would be the equivalent of
preventing us breathing. It's the way we are born and we sing of what we are, of
our joys, sorrows, hopes and dreams", he added. "The only way to get to know the
Corsican people is to listen to us sing. The concert we gave tonight was a
journey through Corsica in polyphony via the ancient songs; they are the best
image we can give."
"Polyphony," he explained, "was invented in
the monasteries, and dates back to the 9th century. Before that, singing was
monodic. Polyphony starts when you can hear two voices, although here we usually
sing with three. It tells of our daily life, of the events which happen to each
individual from birth to death, and of the times we spend in the café or the
church. You can feel the island in our music and sense the Corsican soul because
the emotion is paramount."
Jean Paul Poletti began to sing in church at the age of nine and at ten was
composing melodies, accompanying himself on the guitar. He went to study harmony
and choral singing at the Schola Cantorum of Florence, and on his return in
1974, founded the Canta U Populu Corsu together with Pedru Guelfucci and
Minicale, a great step forward in reviving interest in local culture. He taught
music at the Collège Saint-Paul d'Ajaccio, and then at the National School of
Music of Bastia, before settling in the beautiful Southern city of Sartene,
where he was appointed the head of what is now the Centre d'Art Polyphonique de
la région Corse.
In 1995 Poletti created a Men's Chorus in Sartene made up of seven male voices,
a classical formation composed of two basses, two baritones and three tenors.
They rehearse when they meet, about once or twice a week, and now possess a
repertoire of both sacred and secular songs, plus Poletti's own compositions,
songs which have something real to say. "Cantu di a Terra", which they presented
in Bonifacio, is now their sixth recording.
"We sing anywhere," Mathieu Begue-Tramoni, who also gives singing lessons, told
me", but only three of us are professional singers. Tenor Stéphane Paganelli
teaches history in high school, while the Tramoni brothers, extraordinary
base-baritones, and, incidentally, distant cousins of mine, work at the post
office. As soon as two or three Corsicans get together and feel at ease, we
sing, and of course, hearing us sing for real is a totally different experience
than listening to a recording."
However, the choir from Sartene is anything but a casual formation. They are a
small group of individually superb singers, whose interpretation of every song
pierces right through to the heart.
"We have a different cultural code", Poletti commented. "What we want is to move
into the 21st century while guarding our own identity and culture. We have a
past that goes back to prehistoric times, a language, and a way of being and
it's time that we are seen for what we are, and not for what certain people want
us to be. To be Corsican is to have been the witness of the past, and to share
that past with all the people one meets. It is to deeply respect this land and
all who live here. "
"Cantu di a Terra" Jean-Paul Poletti et le Choeur de Sartene.
The previous evening, I had heard a concert by Antoine Albertini, Julien
Marcellesi, and Don-Mathieu Santini, a professor in communication at the
University of Corsica, Corte. They were singing at the U Fuconu, a pretty
outdoor restaurant in the centre of the village of Figari. Posters announcing ,
"Ci sarà da bia a da manghja" ( food and drinks available) decorated the winding
climbing road, and small twinkling lights dangled from the overhanging plane
trees as an expectant crowd sipped glasses of wine from 'Domaine de la Murta'.
An old Renault Express trundled past, belying its name, while the waiters nipped
across the street with loaded trays for those seated on the other side. Getting
some 70 or 80 people together in this tiny village, many of them local, at the
end of September for regular concerts is no mean exploit, but as Don-Mathieu,
with his rich, melodious voice began to sing, you understand why.
The Italian influence is there with the mandolin, but there is also a strong
influence of Bob Dylan, whom the Corsican singer greatly admires. He likes songs
with a cause, songs with meaning, and consequently works by Poletti come up
again and again.
"Everyone sings here", Don-Mathieu told me "There are many groups, and each is
different. Personally, I need to communicate, but as is the case with us all, it
is the intensity of the emotion which counts."
Najava na francuskom radiju Vivre FM, snimak emisije posvećene Terezi 13, studenog 2007.
Vivre pour vivre